Opis

Priča o korijenu bijelog sljeza (Radix althaea L.) seže još iz predantičkog doba Egipćana gdje se zajedno sa medom koristio pri problemima sa dišnim putevima.

Spominju ga antički Rimski pisci kao jednu od delicija u hrani.

Dioscorides ga veliča kao lijek, a u drevnim danima ne samo da je cijenjen kao lijek nego je vrlo popularan kao ukrasno bilje.

Plinije je rekao: “Tko će uzeti žlicu sljeza tog će dana biti slobodan od svih bolesti koje mogu doći do njega”.

Srednjovjekovni arapski liječnici spominju ga u svojim medicinskim knjigama gdje opisuju izradu toplog obloga od pripravka lišća sljeza za suzbijanje upala.

Korijen bijelog sljeza tvori zaštitni sloj na usnama i sluznici ždrijela koji umiruje kašalj i upalu. Čaj od korijena bijelog sljeza ima izuzetno protuupalno djelovanje na dišne puteve. Smanjuje frekvenciju kašlja i dobar je stimulator imuniteta. Sljez pripada među najvrednije ljekovite biljke.

Korijen sljeza, biljka zajedno sa listovima i cvijetovima vrlo je popularana u tradicionalnoj medicini dok moderna farmacija potvrđuje njegovo pozitivno djelovanje na dišne puteve. Prema novim istraživanjima korisiti se najviše u preparatima za liječenje astme, cistitisa, dizenterije te kod iritacije sluznice želuca.